Dana 21. marta naša škola imala je čast da ugosti jednog od najvećih srpskih sportista, Vladu Divca. Naime, ovaj čuveni košarkaš je posetio OŠ „Sveti Sava“ u sklopu projekta Olimpijskog komiteta Srbije pod nazivom „EkOlimpijske igre“ koji se bavi promocjom olimpijskih vrednosti i ima za cilj edukaciju dece i širenje svesti o olimpijskim igrama, olimpijskom timu i njihovoj maskoti Srećku. Naša škola je odabrana među stotinama drugih da bude domaćin predstavnicima Olimpijskog komiteta Srbije.
Projekat su činile tri tematske celine. „Olimpijski čas“ održan je u fiskulturnoj Sali. On je realizovan u saradnji sa organizacijom „Generation for Peace“. Učestvovalo je više od 120 dečaka i devojčica uzrasta od III do VI razreda. Promovisane su olimpijske vrednosti i bavljenje sportom.
U trpezariji škole održana je „Olimpijska tribina“ na kojoj se govorilo o mnogim olimpijskim sportovima. Sem počasnog gosta Vlade Divca, sa đacima je razgovarala i naša učiteljica Radmila Berar, koja je učestvovala na Olimpijskim igrama u Moskvi 1980. i sa rukometnom reprezentacijom osvojila tada bronzanu medalju. Cilj tribine je bio da deca nauče nešto od svojih uzora i da se upoznaju s pravim vrednostima.
Čas „Olimpijskog engleskog“ je održan za više grupa naših đaka VII i VIII razreda. Predstavnici iz „British Council“ učili su decu engleskim terminima vezanim za sport, olimpizam i Olimpijske igre.
Vlade Divac je obišao sve radionice, svima se obratio i imao vremena za mnoga pitanja dece i fotografisanje. Đaci koji su učestvovali u „Olimpijskom času“ dobili su improvizovane medalje s logom Vojvođanske banke, koja ja sponzor čitave akcije, i kalendare s potpisom Divca. Proslavljeni sportista je obećao da će poslati svoj autogram svim učenicima OŠ „Sveti Sava“.
Srećni smo i ponosni na sve što se ovog dana desilo u našoj školi.
Jovana Knežević, nastavnica srpskog jezika
Vlade Divac u našoj školi
Sreda, 21. mart, bila je poseban dan za našu školu. U posetu nam je došao Vlade Divac, slavno ime u svetu sporta, veliki košarkaš, predsednik Olimpijskog komiteta Srbije.
Svi smo bili uzbuđeni i željno smo iščekivali njegov dolazak. Dok nas je njegov saradnik i prijatelj zabavljao, iz publike se začulo: „Eno ga!“ U tom trenutku svi smo pogledali ka vratima i sa divljenjem gledali jednog od najvećih srpskih sportista svih vremena, Vladu Divca, kako ulazi u trpezariju naše škole. Dok je ulazio, kao u košarkaškim danima, pozdravljao se sa publikom kao nekada sa svojim saigračima. Nakon ogromnog aplauza koji je dobio, pričao nam je o svojim počecima bavljenjem sportom i poručio da je sport veoma važan, ali da ne smemo zapostaviti školu i zdravlje. Iskoristili smo priliku da mu postavimo nekoliko pitanja.

Meni je najveća nagrada bila upravo prilika da porazgovaram sa svojim idolom i da se fotografišem sa njim. Ovaj dan nikad neću zaboraviti.
Aleksa Konstantinov, VIII2