Blog je pokrenut radi promocije fizičke aktivnosti i zdravih stilova života ne samo đaka i roditelja OŠ "Sveti Sava" Kikinda nego i šire javnosti.

30. 4. 2016.

Male olimpijske igre 2016 - Okružno

Takmičenje „Male olimpijske igre“ se organizuje za učenike nižih razreda, a sastoji se od poligona spretnosti i svaka ekipa ima dvanaest članova. Ekipa koja najbrže pređe poligon sa najmanje grešaka je pobednička. Našu školu predstavljale su tri ekipe: ekipa drugog razreda, devojčice trećeg razreda i dečaci trećeg razreda. U uzavreloj atmosferi u Sportskoj hali „Jezero“ u Kikindi 28. aprila, ovo takmičenje se pretvorilo u pravo bojno polje, a sve tri naše ekipe su bile uspešnije u odnosu na učenike iz ostalih škola okruga. Dakle, reprezentacije naše škole su osvojile PRVO mesto u sve tri kategorije, ostavivši drugoplasirane ekipe u brzini i spretnosti daleko iza sebe.



Svoje superiorne nastupe imaće prilike da ponove na Republičkom takmičenju za koje su izborili učešće. Republičko takmičenje održaće se 14. maja u Vranju, gde će naši olimpijci ukrstiti koplja sa drugim ekipama iz Srbije.

Gordana Rackov, učiteljica

29. 4. 2016.

Međuokružno takmičenje u gimnastici 2016.

Gimnastička sekcija naše škole zauzela je TREĆE mesto na Međuokružnom takmičenju 26. aprila u Novom Sadu. Odličan rezultat je znatno veći ako znamo da su naše devojčice za protivnike imale gimnastičarke koje vežbaju u sportskim klubovima svakodnevno, više sati dnevno, u salama specijalizovanim za ovaj sport. Veliki doprinos ovom uspehu dao je nastavnik fizičkog u našoj školi Stojče Đorđevski koji se priključio radu gimnastičke sekcije.
Ekipu škole na ovom nivou takmičenja predstavljale su: Anđela Kovačić VII4, Jana Tanović VII4, Mina Ružić VII2 i Sara Zamurović VII2.

U pojedinačnoj konkurenciji takmičila se Maša Zorić III4 i zauzela odlično 7.  mesto.

Svetlana Mirčić Vukobrat, nastavnica fizičkog vaspitanja

28. 4. 2016.

U razgovoru sa strelcima

Streljaštvo je sport u kom se koriste puške i pištolji, kako bi se pogodile pokretne i nepokretne mete. Ovaj sport postaje sve popularniji među kikindskom decom.

Nedavno sam imao priliku da razgovaram sa našim strelcima, predstavnicima na ovogodišnjim Školskim olimpijskim igrama u Vranju: Anastasijom Bugarski IV4, Milicom Vesin VIII2, Teodorom Trukić VIII3, Mihajlom Bugarskim VII2 i Vukom Šerbulom VI1. 

-Koliko dugo se bavite streljaštvom?
Vuk: Streljaštvom se bavim celih jedanaest meseci.
Mihajlo: Oko godinu dana.
Anastasija: Malo manje od godinu dana.
Teodora: Oko šest meseci.
Milica: Već godinu i po dana se aktivno bavim streljaštvom.

-Zašto ste se odlučili baš za ovaj sport?
Vuk: Ovaj sport mi se svideo zato što je zabavan, dinamičan, a ja sam precizan, pa mi to malo i leži.
Mihajlo: Sviđa mi se.
Teodora: Drugarica mi je predložila da dođem na trening, meni se svidelo, pa sam nastavila da treniram.
Milica: Sviđa mi se rukovanje oružjem.
Anastasija: Mogu mnogo toga da naučim i da pucam iz puške što sam i želela.

-Gde trenirate?
Mihajlo: U Medicini rada.

-Ko vam je trener?
Svi, uglas: Neca Beloš.

-Kako izgleda jedan vaš trening?
Vuk: Prvo ide zagrevanje, pa se onda presvučemo, uzmemo puške i stanemo da pucamo. Ako nešto ne ide, zovemo trenera, on nam popravi pušku i na kraju treninga se pregledaju mete i iznosi se mišljenje.

-Kakav uspeh ste do sada imali?
Vuk: Izdvojio bih uspeh na takmičenju u Senti, na Kolu lige Vojvodine gde sam prvi put upucao 182 kruga od 200.
Mihajlo: Oko 180 krugova.
Anastasija: Osvojila sam prvo mesto na Ligi budućih šampiona u Kikindi sa 162 upucana kruga.
Milica: Ove godine imamo mnogo uspeha u standardnom pištolju i ja i moji drugovi iz kluba.

-Koja je vaša disciplina?
Vuk: Moja disciplina je serijska vazdušna puška B programa.
Mihajlo: Puška.
Teodora i Anastasija, uglas: Isto.
Milica: Trenutno pucam iz standardnog vazdušnog pištolja 10 metara u ženskoj konkurenciji.

-Šta vam se najviše dopada u streljaštvu?
Vuk: Druženje sa drugarima iz kluba ili sa onima koje sam upoznao na takmičenju.
Milica: Najviše mi se dopada kontakt sa oružjem koji ostvarujemo prilikom treninga ili na takmičenju.

-Da li imate idola i ko je to?
Milica: Naravno, to je Jasna Šekarić, osvajačica pet olimpijskih medalja i strelac milenijuma.

-Šta biste preporučili onima koji hoće da se bave ovim sportom?   
Vuk: Ko hoće da se bavi streljaštvom, moraće malo više da se angažuje, nečega i da se odrekne, da bi uspeo, kao na primer Jasna Šekarić ili neki drugi uspešan strelac, a ako želi da se bavi rekreativno, neka dođe na trening i neka otpuca. 
Teodora: Neka treniraju. Možda će postići i lep uspeh.
Anastasija: Streljaštvo je teško, ali ako se nauči, može da se osvoji i prvo mesto.
Milica: Svi zainteresovani mogu da dođu, pokušaju, vide kako to izgleda i ako im se svidi, postanu uporni, istrajni.

Aleksandar Selimović, VI2

27. 4. 2016.

Sa reketom u rukama ovaj momak može sve

Strahinja Mršić, bivši đak naše Osnovne škole „Sveti Sava“, a sada đak trećeg razreda Tehničke škole u Kikindi, već devet godina uspešno se bavi stonim tenisom. Strahinja je od malih nogu zavoleo ovaj sport i odlučno se opredelio za njega. Sada poseduje brojne medalje i nagrade. 

Strahinja se ove godine plasirao na Školske olimpijske igre u nadi da će postići odlične rezultate. Nedavno sam razgovarala sa Strahinjom i uverila se u to koliko je on dobar, uporan i predan svom sportu.

Zašto baš stoni tenis?
– Sviđa mi se ovaj sport jer je brz i dinamičan.

Koliko puta nedeljno imaš treninge i gde?
– Treniram pet puta nedeljno u Osnovnoj školi „6. oktobar“.

Ko su ti bili treneri i koji je od njih najviše uticao na tvoj uspeh?
– Trener mi je Vladimir Toševski, koji je i najviše zaslužan za moj uspeh.

Koliko medalja imaš i koja ti je najdraža?
– Imam 22 medalje; a verovatno mi je najdraža srebrna medalja sa Državnog prvenstva do 18 godina koju sam osvojio sa 14 godina, pa mi je zato još draža.

Kako provodiš slobodno vreme?
– Slobodno vreme koristim za druženje s prijateljima.

Kakav si đak i kako uspevaš da uskladiš školu sa treninzima i takmičenjima?
– Skroz odličan sam đak i nije mi teško da uskladim sve obaveze jer sam sve dobro organizovao.

Andrea Ružić, VIII4

26. 4. 2016.

Okružno takmičenje u atletici 2016.

Atletska ekipa naše škole imala je veoma mnogo uspeha na Okružnom atletskom takmičenju 22. aprila u Senti. 

U pojedinačnoj konkurenciji školu su predstavljali:
- u bacanju kugle: Emilija Mijandžić VIII4 - TREĆE mesto, Ivana Kockar - ČETVRTO mesto, David Talpai VII2 - TREĆE mesto;
- u trci na 100 metara: Benjamin  Buš VIII3 - PRVO mesto i Norbert Buš VII4 - PETO mesto;
- u trci na 800 metara: Milanko Bilić VIII3 - PRVO mesto i Milan Jakšić  VIII2 - TREĆE mesto;
- u skoku udalj: Stefan Stojanović - DRUGO mesto;
- u tci na 300 metara: Aleksa Stojanović VI2 - DRUGO mesto;
- u trci na 800 metara: Matija Kozić VIII3 - ŠESTO mesto;
- u štafetnoj trci naši dečaci zauzeli su PRVO mesto i tako posle više od decenije jedna školska ekipa iz Kikinde uspela je da se izbori i plasira na takmičenje na Međuokružnom nivou.

Svetlana Mirčić Vukobrat, nastavnica fizičkog vaspitanja

25. 4. 2016.

Atletski izazovi

Učenici OŠ „Sveti Sava“ i Gimnazije ,,Dušan Vasiljev’’ iz Kikinde su u petak, 22. aprila, učestvovali na Okružnom takmičenju iz atletike koje je održano u Senti.

Učenici su autobusom krenuli u 14 sati i bez poteškoća stigli u Sentu u 14.45. Zagrevali su se do 15.30. 

Pre početka takmičenja, nastavnice su ispravljale sitne greške takmičara i davale im poslednje savete. Mnogi učenici su imali tremu. Kada je takmičenje počelo, shvatili su da je to to i da sad moraju da daju sve od sebe. 

Većina takmičara bila je razočarana jer nije prošla dalje, dok su neki bili srećni jer su pomerili svoje granice. Kada su svi završili, čekali su se rezultati. Međutim, u autobusu se saznalo da je OŠ „Sveti Sava“ ekipno osvojila prvo mesto, i to posle nekoliko godina, dok je Gimnazija „Dušan Vasiljev“ zauzela drugo mesto.

Na putu ka kući, srednjoškolci su slavili drugo mesto, a osnovci bili mirni i premoreni. Sada se već uveliko spremaju za Međuokružno takmičenje u Novom Sadu, spremni da se suoče sa novim izazovima.

Mina Milosavljev, VI4

20. 4. 2016.

Kvalifikacije za SIM 2016.

Po sunčanom danu, u dvorištu naše škole, prvi put se 14. aprila održalo takmičenje „Sportske igre mladih“. U takmičenju su učestvovali svi učenici od prvog do četvrtog razreda, a Igre su trajale četiri dana.

Prvog dana su se u igri između dve vatre i u malom fudbalu takmičili učenici prvih i drugih razreda.

 


Drugog dana takmičili su se učenici trećih i četvrtih razreda, i u igri između dve vatre i u malom fudbalu. Njihova borba bila je veoma interesantna, jer je iz svakog đaka izbijala žarka želja za pobedom.

Trećeg dana je bilo finale svih razreda. Svi su imali veliku želju da pobede.

Za razliku od prva tri dana, četvrtog dana učenicisu trčali na 60m i igrali mali fudbal. Na dečijim licima se videla želja da budu najbolji i da nastave dalje takmičenje.

Najbolje ekipe predstavljaće školu na daljim takmičenjima.

Jovana Ivetić, VII4

18. 4. 2016.

Aplikacija o rukometu

Rukometni savez Vojvodine je u saradnji sa Pokrajinskim sekretarijatom za sport i omladinu prošle godine izradio aplikaciju za android uređaje, „Rukometni treninzi RSV”. O tome šta sadrži aplikacija i kako se koristi, pričali su 11. aprila na tribini u kikindskom Centru za stručno usavršavanje koordinatorka projekta Jelena Erić-Rakonjac i rukometni treneri Milan Grubanov i  Vladimir Cvijan.

- Ovo je mala biblioteka vežbi, koju svaki trener može da iskoristi kao ideju koju može kreativno da nadograđuje - istakla je naša proslavljena rukometašica.

Tokom prezentacije prikazane su samo neke od preko 350 snimljenih vežbi. 

- Ovde su prvi put prikazane vežbe za prevenciju od povreda, kao i vežbe za razvoj motoričkih sposobnosti na kojima moramo insistirati od najmlađeg uzrasta - naglasio je Cvijan.

- Kada su u pitanju vežbe za starije uzraste, bazirali smo se na individualnom radu, kao i na osposobljavanju igrača da igraju u oba pravca, i u odbrani i u napadu. Treneri treba da uključe i vežbe snage u svoje treninge, kako bi igrači bili fizički spremniji i koncentrisaniji, a broj grešaka se smanjio - dodao je Grubanov.

Aplikacija je za sada dostupna na srpskom jeziku, ćirilici i latinici, kao i na engleskom jeziku, a prikazane vežbe mogu koristiti i treneri drugih sportova.

Novica Sandić, VI3

17. 4. 2016.

Okružno takmičenje u sportskoj gimnastici 2016.

Na Okružnom takmičenju u sportskoj gimnastici održanom 13. aprila u Senti naše učenice su bile veoma uspešne.

Učenice VII i VIII razreda zauzele su PRVO mesto i plasirale se na Međuokružno takmičenje.  U pojedinačnoj konkurenciji najbolja učesnica takmičenja je takođe učenica naše škole Anđela Kovačić VII4.

Devojčice I-IV razreda zauzele su DRUGO mesto, a na Međuokružno takmičenje plasirala se Maša Zorić učenica III4,

Da bi se samo učestvovalo na ovom takmičenju neophodno je mnogo rada i truda. Da bi se stiglo do rezultata potreban je talenat, upornost, ljubav prema sportu i još više rada. Starešine i nastavnici su bili tolerantni i time pomogli devojčicama, te im se zahvaljujemo na saradnji.

Čestitamo: Jani Tanović, Maši Stojnić, Miji Pastor, Dunji Hrnjak, Uni Kresoja, Sari Zamurović, Mini Ružić, Marini Bešlin i, naravno, Anđeli Kovačić i Maši Zorić. 

Svetlana Mirčić Vukobrat, nastavnica fizičkog vaspitanja

16. 4. 2016.

Humanost na delu

U dvorištu Gimazije „Dušan Vasiljev“ u utorak, 12. aprila 2016. godine, održan je humanitarni turnir u košarci. Prikupljala su se novčana sredstva za učenika 7. razreda OŠ „Sveti Sava“ Dejana Vujadinova. Dejan je zadobio teške telesne povrede u saobraćajnoj nesreći i radi daljeg i bržeg oporavka potrebna su mu dodatna sredstva.  Svoju humanost na delu pokazali su ljubitelji košarke svih srednjih škola u Kikindi. Ovom prilikom, pozdravljeni su i sportisti koji će učestvovati na 29. Beogradskom maratonu. Manifestaciju je otvorio generalni sekretar Sportskog saveza Srbije Vladimir Batez. 

Moji drugari i ja smo imali čast i priliku da razgovaramo sa nekada uspešnim odbojkaškim reprezentativcem. Evo nekoliko najzanimljivijih delova iz razgovora:

Koliko dugo se bavite sportom?
– Sportom se bavim od prvog razreda osnovne škole. Bavio sam se raznim sportovima: fudbalom, košarkom  i atletikom.  Sport u kojem sam najviše uspeo u karijeri je odbojka.

Zašto ste baš izabrali odbojku?
– Zbog društva pre svega. Moji drugari iz razreda su trenirali odbojku  i jedan dan im je nedostajao igrač i pitali su mene da li želim da im se priključim. Pristao sam i mnogo mi se svidelo. Tako sam počeo da se bavim odbojkom, a do srednje škole sam uporedo trenirao i košarku. Posle je prevladala ljubav prema odbojci.

Kakvi su bili treninzi?
– Pa, ja sam odrastao u jednom malom mestu gde nisam imao sportsku dvoranu, pa smo igrali na betonskom terenu. Treninzi nisu baš bili na nekom profesionalnom nivou, ali mi smo to zaista voleli i igrali smo ispred zgrade, u parku... Snalazili smo se. 

Koji su Vam bili najveći uspesi?
– Igrao sam odbojku za „Vojvodinu“ i deset godina sam se profesionalno bavio streljaštvom. Dugo sam igrao i za odbojkašku reprezentaciju Srbije. Najveći uspeh mi je bio osvajanje zlatne medalje na Olimpijskim igrama 2000. godine. Učestvovao sam i na Olimpijskim igrama u Atlanti 1996. godine i na Svetskom prvenstvu u odbojci 1998. godine, gde sam sa svojim saigračima osvojio srebrne medalje.   

Šta biste poručili mladima?
– Poručio bih našim mladima da se bave sportom, pre svega zbog zdravlja, pa onda zbog druženja jer postaju i bolji đaci. Kada se to sve sabere, to su lepe stvari! Ako nešto jako voliš i želiš, uz upornost i trud možeš uspeti  i to ostvariti.

Ko je pobedio na ovom turniru i ko se istakao u borbi pod koševima, nije bitno. Značajno je to da se pokazala humanost na delu i želja da se naš Dejan što pre vrati uobičajenom životu. 

A vi, ako se ne bavite sportom, krajnje je vreme da se pokrenete. Izađite napolje, jer u zdravom telu je i zdrav duh.

Ivana Plemić, V2

15. 4. 2016.

Dobre strane sporta

U utorak, 11. aprila, u kikindskom Centru za stručno usavršavanje prisustvovala sam Tribini o primeni savremenih tehnologija u sportu koju je vodila koordinatorka ovog projekta, Jelena Erić-Rakonjac. Zamolila sam bivšu reprezentativku Srbije da popričamo o njenoj dvadesetogodišnjoj igračkoj karijeri i sportu uopšte i ona je to rado prihvatila.

-Zašto ste se opredelili baš za ovaj sport?

-Prvo sam trenirala tenis, nekih 7-8 godina, potom sam prešla na rukomet zato što je u mom mestu bio veoma popularan sport. Bilo je mnogo devojčica iz moje škole koje su ga trenirale, pa sam im se i ja pridružila.

-U kojim klubovima ste igrali?
-Igrala sam u Novom Sadu, u „Radničkom” iz Beograda, „Knjaz Milošu” iz Aranđelovca, zatim u Danskoj, u „Koldingu” i „Randersu”, jednu godinu u Zaječaru i na kraju sam dve godine igrala u „Astrahonu” iz Rusije.

-Koliko su roditelji uticali na Vaš uspeh i da li ste imali podršku?
-Od samog početka sam imala izuzetno veliku podršku roditelja koji su bili uz mene, u svakom trenutku. Oni su ti koji su mi dali „vetar u leđa“ i sve uspehe u karijeri sam postigla zahvaljujući i njihovoj pomoći.

-Na šta ste najponosniji u svojoj karijeri?
-Najponosnija sam na srebrnu medalju sa Svetskog prvenstva 2013. u Beogradu.

-Da li mislite da deca treba da se bave sportom?
-Da. Sport je izuzetno zdrav. Svaki. Baveći se sportom, stičete mnogo drugara, razvijate motoričke sposobnosti. Bavljenje sportom utiče na to da bolje učite. Zahvaljujući sportu, možete da postanete mnogo bolji ljudi.

-Hvala Vam na izdvojenom vremenu.

Jovana Ivetić, VII4

14. 4. 2016.

Škola na prvom mestu

Mnoge vrhunske sportiste gledamo samo na televiziji, retko nam se pruži prilika da ih vidimo uživo, a skoro nikada da sa njima i popričamo. Zahvaljujući tome što smo deo ekipe đaka reportera, to nam je sve češće moguće. Takosmo u svečanoj sali Opštine Kikinde, 6. aprila, razgovarali sa Predragom Peruničićem, osvajačem brojnih medalja sa našom rukometnom reprezentacijom.

Da li ste nekada bili na Školskoj olimpijadi?
- Jesam, više puta.
Da li ste osvojili nagradu?
- Tada smo svi osvajali nagrade, ali najvažnije je da sam iz takmičenja izašao kao sportista, što mi je bila „odskočna daska“.
Kako Vam je bilo u klubu kada ste počeli da se bavite rukometom?
- Bilo mi je u svakom pogledu odlično, znao sam šta hoću. Savetujem vama da budete dobri đaci, da budete uporni i da se bavite sportom.
Kako su Vam tada izgledali treninzi?
- Treninzi su bili u skladu sa rastom i svaki trening je naporan kao što je i svako učenje naporno. Ali,čovekkojinešto žarkoželii trudi se,svojsan i ostvari.
Kakav je osećaj osvojiti srebrnu medalju na Svetskom kupu?
- Osećaj je prelep.
Za koje klubove ste igrali?
- Igrao sam za mnoge klubove, u Aziji, Evropi...
Koliko su Vaši treneri uticali na Vas da postanete svetski šampion?
- Prvo su tu bili učitelji i profesori da mi pomognu da pronađem svoj sport, a kasnije su mi treneri samo pomagali da taj sport što više usavršim.
Da li ste imali podršku porodice i koliko Vam je ta podrška značila?
- Da, maksimalno. Ali, nisam smeo da zapostavim školu, tako da je škola uvek bila na prvom mestu.
Na šta ste najponosniji u karijeri?
- Najponosniji sam na to što sam osvojio medalju za našu državu, što sam proputovao ceo svet zahvaljujući sportu i što sam postao poznat zahvaljujući sportu.

Anđela Kovačić, VII4

9. 4. 2016.

Istrajnost pre svega

Dana 6. aprila imao sam priliku da intervjuišem ministra za sport, Vanju Udovičića, koji je veoma rado odgovarao na pitanja i ovaj intervju vam prenosimo u celosti:

-Dobar dan, da li biste mogli da nam odgovorite na nekoliko pitanja?

-Naravno.

-Kakav ste bili đak u školi?
-U osnovnoj školi sam bio odličan, a u srednjoj vrlodobar. 

-Da li ste ikad prepisivali na kontrolnom?
-Pokušavao sam, ali sam bio loš u tome i bio sam kažnjavan.

-Da li ste ikada dobili jedinicu?
-Više puta.

-Sada da pređemo na ozbiljnija pitanja. Da li ste ikada predstavljali školu na nekom takmičenju?
-Predstavljao sam osnovnu školu na Opštinskom i Gradskom takmičenju u fizici i na GradskomTakmičenju između četiri vatre.

-Kakav rezultat ste imali?
-Sa Opštinskog sam prešao na Gradsko, gde sam shvatio da su druga deca bila mnogo bolja i spremnija od mene, a naTakmičenju između četiri vatre smo takođe došli do gradskog nivoa i tu smo ispali, nismo otišli na Republičko. 

-Kada ste odlučili da se bavite vaterpolom?
-Sa osam godina.

-Kako ste bili duže u ovom sportu, da li ste morali da se odričete nečega da biste uspeli?
-Ja bih mogao da pričam sat vremena šta je potrebno za mladog čoveka i koliko je potrebno žrtve i odricanja da bi se ostvarili snovo i ono što ste zacrtali. Mislim da nemamo toliko vremena da pričamo, ali odgovoriću ukratko. Da, često sam se odricao mnogih lepih stvari koje su moji vršnjaci radili. Bio sam spreman da žrtvujem mnoge stvari zarad višeg cilja i u tome sam uspeo. Koliko god da su u nekim trenucima moji vršnjaci želeli da odustanem od toga, nekada me čak i zadirkivali, uvek sam bio istrajan u tome i mislim da sam uspeo samim tim što sam postao neko koga mlad čovek prepoznaje, vidi u meni svog idola. Ugledajući se na čoveka koji je meni bio idol, kasnije i trener, postigao sam to da sam mladim ljudima ja idol.

-Koliko ste osvojili medalja, koja Vam je najdraža i gde ste je osvojili?
-Ne znam tačno koliko sam osvojio medalja. Najdraže mi je svetsko zlato 2009. u Rimu zato što sam tada postao kapiten naše reprezentacije i tad smo osvojili Svetsko prvenstvo.

-Hvala Vam, gospodine ministre, što ste nam odgovorili na ova pitanja.
-Hvala vama što ste mi ih postavili. Veoma ste profesionalan i odličan novinar. Svaka čast na tome.

Vuk Šerbula, VI1

8. 4. 2016.

Školska olimpijska baklja u Kikindi

Iz Sremske Mitrovice, koja je 2012. godine bila domaćin Školskih olimpijskih igara, 1. aprila krenula je olimpijska baklja put Vranja. Vranje je ove godine domaćin Školskih olimpijskih igara, a Kikinda je ovog meseca jedan od gradova koji su imali čast da dočekaju olimpijski plamen. Ovu manifestaciju su u našem gradu uveličali mnogobrojni sportisti, plivač Dušan Novaković, džudista Nemanja Milić, učenici osnovnih škola i čelnici lokalne samouprave. Na bini ispred Skupštine grada prisutnima se obratio gradonačelnik grada, koji je i sam u mladosti bio uspešan sportista. Moji drugari iz razreda i ja imali smo priliku i čast da razgovaramo sa njim i prenosim vam naš razgovor.

Kada ste počeli da se bavite sportom?
Sportom sam počeo da se bavim sa pet godina.

Šta ste trenirali?
Trenirao sam plivanje, fudbal, tenis, atletiku.... Skoro sve sportove sam trenirao.

Za koji ste se na kraju opredelili?
Na kraju sam najviše vremana proveo u atletici.

Kakvi su bili treninzi u to vreme?
Treninzi su bili veoma teški, naporni. Atletika je jedan od težih sportova. Zahteva puno odricanja, truda, požrtvovanja.

Kako ste uspeli da uskladite trening sa školom?
Trudio sam se da ne zapostavim školu, ona mi je bila prioritet, jer sport i trening treba da budu nešto što se radi u slobodno vreme. 

Koji Vam je poseban trenutak u sportskoj karijeri?
Jedan od najvećih uspeha mi je kada sam postao slavan u državi, a to je bilo u prvoj godini treniranja atletike.

Da li ste Vi možda nekada učestvovali na Školskoj olimpijadi?
Jesam, učestvovao sam na Školskoj olimpijadi, ali se ne sećam koje godine. To je bilo davno, takmičili smo se u Somboru i bilo je lepo.

Šta biste poručili našim mladim sugrađanima?
Ja bih poručio našim mladim sugrađanima da obavezno, na sve načine, koriste svaki slobodan trenutak da se bave sportom. Mogu mnogo toga naučiti, upoznati nove ljude, drugare. Naravno, ono što je najvažnije je da će naučiti da pobeđuju i gube i da će jačati svoj duh.

Inače, moji drugari i ja bismo voleli da i mi, Kikinđani-osnovci, u narednom periodu budemo domaćini Školskih olimpijskih igara.


Ivana Plemić, V2

TRUDOM DO CILJA

U utorak, 5. aprila, kroz naš grad je prošao školski olimpijski plamen.

Na gradski trg i binu ispred Gradske kuće plamen je doneo Dušan Novaković, kikindski plivač, i predao ga u ruke sugrađaninu, Nemanji Miliću, kadetskom džudo reprezentativcu Srbije. Potom su na binu izašli sportisti koji će predstavljati naš grad na 10. Školskoj olimpijadi.

Svetislav Vukmirica, dugogodišnji džudista i sportski radnik, poželeo je tom prilikom sportistima da dobiju medalje i da osete olimpijski duh. On misli sve najbolje o sportskim takmičenjima jer su dobra za decu i dodaje da će deca tako naučiti da pobeđuju i gube, padaju i ustaju, shvatiće da svaki cilj koji zacrtaju mogu i da ostvare ako se dovoljno potrude.

Školske olimpijske igre će se održati u Vranju od 9. do 16. maja. Učestvovaće stotinak mladih sportista našeg grada.

Staša Vizi, VII4